Jedan od njih je Dr Gordon Njufeld, čuveni dječiji psiholog sa kojim je razgovarala na temu suza kod djece, te je ovaj razgovor podelila sa svojim pratiocima.
Govoreći o suzama imamo djecu koja stalno plaču i izražavaju svoje frustracije kroz plač. Roditelji im govore: “Smiri se, nemoj da plačeš”, pa ” Ne plači za svaku sitnicu, nije to tako velika stvar” i tako dalje… Ali da li time zaista pomažemo našoj djeci?
“Nakon 50-60 godina rada kao terapeut nikada nisam vidio nikoga da je napredovao bez suza tuge. I nikada nisam vidio da je dijete uspjelo da se oporavi od agresije, od zlobe i maltretiranja, od narcizma bez pronalaženja svoje tuge.
Tuga je sastavni dio života i ne treba da je se plašimo. U stvari, previše roditelja meša nežno roditeljstvo sa izbjegavanjem uzrujanosti, a uzrujanost je prirodan deo života. Možeš biti uzrujan, možeš se nositi sa tim, a da ne postaneš zlonameran, bez posramljivanja djeteta.
Što više prostora mu daš, to manje prostora zauzima, ali djeca treba da imaju svoju tugu. Treba da osjete besmisao stvari sa kojim se suočavaju, tako se razvijaju, tako napreduju i postaju otporniji i jači, prenosi Stil.
Otpornost se zapravo gradi iz tuge ne iz mentalne snage, već kada dječiji mozak shvati da je preživelo iako nije dobilo to što je želelo, ali to ne treba da bude ukazano na zlonameran način. U suprotnom, to će postati posramljivanje. To ne treba da bude ukazano na oštar način, u suprotnom dovodi se u pitanje privrženost.
Trebalo bi da se osjećaju slobodno da osjete tugu. “
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.