Simptom koji ukazuje na OZBILJAN RIZIK: Ukoliko tokom jela primijetite ovu stvar, vrijeme je za promjene

Novo istraživanje skrenulo je pažnju na naizgled sitnicu koju mnogi ignorišu, a koja može biti izuzetno važna i prvi simptom opasnosti.

Riječ je o gubitku čula ukusa. I to ne povremenom, nego onom koji se javlja postepeno i najprije se primijeti tokom jela.

Kako tijelo šalje prvi simptom

U studiji je praćeno više od sedam hiljada ljudi starijih od četrdeset godina. Naučnici su ih pratili nekoliko godina i upoređivali stanje njihovog čula ukusa sa zdravstvenim ishodima. Rezultat je bio iznenađujuće jasan. Osobe kojima je oslabilo čulo ukusa imale su znatno veći rizik od prerane smrti u poređenju sa osobama kod kojih ukusi nisu nestajali. Žene su bile posebno ugrožene, a najveći rizik primijećen je kod onih koje su gubile osjećaj za gorko i kiselo.

Prvi simptom bude neprimijetan, ali značajan.

Najprije se primijete sitne promjene tokom obroka. Hrana odjednom nema ukus. Potrebno vam je više soli, više začina, više šećera. Ništa nije dovoljno jako ni dovoljno izraženo. Ljudi to olako pripišu umoru, sinusima ili godinama, ali upravo te suptilne promjene postanu prvi znak da nešto nije u redu.

Problem je što tijelo tada počinje da traži sve veće količine sastojaka koji mu zapravo štete. Oni koji više ne osećaju slano, počinju da presole svaki obrok, što podiže krvni pritisak. Oni koji slabije osećaju slatko, posežu za više šećera, veštačkih zaslađivača i industrijskih proizvoda koji povećavaju rizik od dijabetesa i gojaznosti. Organizam iskrivljuje prioritete i uzima ono što mu je najdostupnije, a ne ono što mu je potrebno.

Zašto se gubitak ukusa ne smije ignorisati

Istraživači navode da razlozi za gubitak ukusa mogu biti različiti. Infekcije, sinusi, alergije, pušenje, povrede glave, pa čak i određeni lekovi. Ali ono što posebno zabrinjava jeste da se ovaj simptom često javlja samostalno. Dakle, ne mora biti praćen gubitkom mirisa ili drugim zdravstvenim tegobama. Može se pojaviti kao jedini znak da se u organizmu dešava nešto što treba istražiti.

U periodu posmatranja preminulo je više od hiljadu učesnika. Iako sami autori ističu da studija ima ograničenja, poruka je jasna. Ako primetite da vam se ukus menja, da vam hrana više ne prija, da vam je sve “bljutavo” ili da stalno povećavate jačinu ukusa, nemojte to zanemariti. Telo često šapuće pre nego što počne da viče, a upravo ovakvi suptilni signali mogu da daju priliku da se problem otkrije na vrijeme.

Gubitak ukusa nije samo neprijatnost niti sitnica koja prolazi sama od sebe. Može biti upozorenje koje ne treba potceniti. Ukoliko primijetite da ne osjećate ukus kao ranije i da se to stanje ne vraća u normalu, vrijeme je da razgovarate sa lekarom i preduzmete korak koji može da napravi veliku razliku, piše Dejli Mejl.