DUGOVJEČNOST SE MOŽE NASLIJEĐIVATI Ako su vam roditelji doživjeli stotu, ovo bi moglo štititi i vas

Ovo je ključni zaključak nove obimne naučne studije koja nedvosmisleno potvrđuje da izuzetna dugovječnost donosi prednosti koje prevazilaze samo jednu generaciju. Djeca stogodišnjaka ne samo da žive duže, već uspijevaju da godinama odlože glavne zdravstvene prijetnje, prije svega one koje napadaju srce i krvne sudove.

Ovo istraživanje, objavljeno krajem avgusta u časopisu JAMA Network Open, donosi do sada najčvršće dokaze da se neobično dug i zdrav život snažno grupiše unutar pojedinih porodica.

Život do stote donosi “biološki štit” narednoj generaciji

Istraživači sa renomiranog Medicinskog koledža “Albert Ajnštajn”, Univerziteta u Bostonu i Medicinskog centra “Tafts”, želeli su da utvrde da li stogodišnjaci svoje dobro zdravlje prenose na potomke i da li se te prednosti mogu objasniti usvajanjem zdravih životnih navika ili je posrijedi nešto daleko dublje i fundamentalnije, poput genetike. Šta je važnije za dugovečnost – genetika ili način života – pitanje je koje decenijama muči naučnike.

– Stogodišnjaci – ljudi koji žive 100 godina ili više – pružaju nam ključne uvide u to kako u praksi izgleda dobro i kvalitetno starenje – ističe glavna autorka studije, dr Sofija Milman, profesorka medicine i genetike na Ajnštajnovom univerzitetu i potpredsjednica za istraživanja na odeljenju za medicinu.

Da bi došli do preciznih podataka, naučnici su ujedinili i analizirali rezultate iz tri velika, geografski različita i višedecenijska projekta:

LonGenity studije (koju je vodio Medicinski fakultet “Albert Ajnštajn”)

Studije stogodišnjaka Nove Engleske (NECS) sa Univerziteta u Bostonu

Britanske biobanke (UK Biobank)

Ukupno je analizirano 2.319 odraslih osoba koje imaju bar jednog roditelja stogodišnjaka, dok je kontrolnu grupu činilo 2.703 ispitanika.

Zanimljivo je kako je formirana kontrolna grupa – nju su činile osobe čiji su roditelji živjeli 85 godina ili kraće, ali i supružnici potomaka stogodišnjaka. Uključivanje supružnika bilo je od neprocjenjive važnosti za naučnike: bračni partneri uglavnom dijele isto okruženje, ishranu i navike, ali nemaju istu naslijeđenu biologiju, što je omogućilo savršeno poređenje.

Praćenje ispitanika trajalo je impresivno dugo – od 16 godina u studijama LonGenity i UK Biobank, pa sve do 29 godina u projektu NECS. Svaka grupa je analizirana po potpuno istom metodu, što je potvrdilo da se uočeni zaštitni efekti dosljedno ponavljaju bez obzira na geografiju i porijeklo.

Srce i pritisak “kasne” sa starenjem: Šta tačno kažu brojke?

Podaci do kojih su naučnici došli daju jasnu sliku o tome koliko je snažna biološka zaštita potomaka stogodišnjaka:

42 odsto manji rizik od smrti u bilo kojoj životnoj dobi u poređenju sa ljudima čiji su roditelji imali prosječan ili kraći životni vijek.

33 odsto manji rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti.

32 odsto manji rizik od pojave hipertenzije (visokog krvnog pritiska).

Pored smanjenog rizika, izuzetno je važan i sam vremenski trenutak kada se bolesti javljaju. Potomci stogodišnjaka umirali su u prosjeku tri godine kasnije, dok su visok krvni pritisak dobijali čak pet godina kasnije u odnosu na svoje vršnjake.

Odlaganje hipertenzije je od ogromnog značaja za opšte zdravlje. Budući da je visok pritisak jedan od glavnih okidača za oštećenja srca, mozga, bubrega i krvnih sudova, njegovo kasnije pojavljivanje direktno produžava godine kvalitetnog i samostalnog života.

Ono što je posebno fascinantno jeste da su ove koristi ostale gotovo potpuno nepromijenjene i nakon što su naučnici u kalkulaciju ubacili sve spoljne faktore: pušenje, konzumaciju alkohola, nivo fizičke aktivnosti, ishranu, stepen obrazovanja i socioekonomski status. To, praktično, znači da zdrav način života jeste važan, ali ne može u potpunosti da objasni tajnu ove porodične dugovječnosti.

Genetska zaštita ipak ima svoje granice

Ipak, imati roditelja koji je proslavio stoti rođendan ne znači potpunu imunost na sve zdravstvene tegobe. Naučnici su primetili da ova nasljeđena zaštita ima svoja jasna ograničenja:

Moždani udar: Smanjeni rizik uočen je u studijama LonGenity i NECS, ali se nije pokazao dosljedno u sve tri analizirane grupe.

Karcinom: Rizik od oboljevanja od raka nije bio niži među potomcima stogodišnjaka, što se poklapa i sa ranijim naučnim saznanjima da maligna oboljenja prate drugačije biološke mehanizme.

– Ukupna dosljednost nalaza u ovako prilično različitim studijama izuzetno je vredna pažnje i dodatno učvršćuje stav da se izuzetna dugovečnost nasleđuje u porodicama – objašnjava dr Erik Rid, naučni saradnik u medicini i jedan od glavnih autora studije.

– To ne znači da životne navike nisu važne – zdravo ponašanje je presudno za svakoga. Međutim, neki ljudi iz porodica sa izuzetnom dugovječnošću očigledno uživaju specifične biološke prednosti koje im pomažu da ostanu zdravi uprkos faktorima okoline i rizicima kojima smo svi izloženi – napominje dr Rid, prenosi “SciTechDaily”.

Cilj nauke: Lijek koji imitira genetsku dugovječnost

Konačni cilj ovakvih istraživanja nije samo puko prebrojavanje genetski privilegovanih pojedinaca, već pronalaženje načina da se ti prirodni mehanizmi primene na celokupnu populaciju.

– Ova studija nije bila osmišljena da identifikuje konkretne pojedinačne gene i osobine koje koriste deci stogodišnjaka – naglašava dr Sofija Milman i dodaje:

– Međutim, proučavanje ovih porodica pruža nam jedinstven uvid u samu biologiju zdravog starenja. Naši nalazi daju snažno opravdanje da nastavimo istraživanje stogodišnjaka kako bismo otkrili biološke faktore koji promovišu dugovječnost i štite ih od bolesti.

Prema njenom mišljenju, razotkrivanje tih tajni u budućnosti moglo bi da dovede do stvaranja potpuno novih medicinskih tretmana i lijekova

– Otkrivanje tih faktora moglo bi da dovede do terapija koje bi bukvalno imitirale efekte prirodnih mehanizama dugovječnosti. Na taj način, pomogli bismo i ljudima koji nisu imali sreće da naslijede “dugovječne gene” da žive znatno duže, kvalitetnije i zdravije – smatra dr Milman.

Sa ovim stavom saglasna je i koautorka studije, dr Paola Sebastijani, direktorka Centra za kvantitativne metode i nauku o podacima u Medicinskom centru “Tafts”:

– Ova studija pruža neoborive dokaze da potomci stogodišnjaka dijele neke od ključnih prednosti svojih roditelja kada je u pitanju zdravo starenje. Ovi nalazi nas približavaju razumijevanju bioloških zaštitnika koji čuvaju ljudski organizam od bolesti koje nose godine – zaključila je dr Paola Sebastijani.

Bonus video: