Psihologija samosabotaže: Zašto sami sebe kočimo na putu ka uspjehu

Iako svjesno želimo napredak, uspjeh ili promjenu, unutrašnje blokade mogu nas nesvjesno vraćati na „poznati“ nivo sigurnosti.

Ovi obrasci nisu znak slabosti, već duboko ukorijenjeni psihološki mehanizmi zaštite. Naš podsvjesni um ne razlikuje stvarnu opasnost od emocionalne nelagode, poput straha od neuspjeha, odbacivanja ili čak uspjeha. Zato, paradoksalno, sami sebi postajemo prepreka.

Kolumna od Spiritual Business Coach Danijele Jokić Vaislay donosi uvid u psihologiju samosabotaže i obrasce koji nas nesvjesno koče u ličnom i profesionalnom rastu, te otkriva zašto sami sebe sabotiramo i kako prevazići unutrašnje blokade koje nas vraćaju na “sigurno”.

Mehanizmi samosabotaže: Šta nas vraća na „siguran“, ali ograničavajući nivo

Samosabotaža je nesvjesno ponašanje ili misaoni obrazac kojim osoba, iako iskreno želi ostvariti određeni cilj, sama sebe (najčešće podsvjesno) ometa u njegovom postizanju – unutarnji konflikt između svjesne želje i nesvjesne potrebe da ostanemo u „poznatom“ i „sigurnom“ prostoru, čak i ako je taj prostor ograničavajući ili disfunkcionalan.

Podsvjesni um ne razlikuje stvarnu opasnost od ‘emocionalne nelagode’ (poput straha od neuspjeha), te stvara mehanizme „zaštite“ koji nas sabotiraju – iako radimo na cilju koji svjesno želimo ostvariti.

Upper limiting (‘Gornja granica’) je pojam koji je popularizovao Gay Hendricks u knjizi “The Big Leap”, koji govori o nesvjesnim ‘gornjim granicama’ koje sami sebi postavljamo (na primjer, kada počnemo ostvarivati više od onoga što nam je „poznato”, javljaju se ‘prepreke’ i podsvjesni negativni obrasci poput sumnje u sebe, naglog pada motivacije ili emocionalnih blokada, koje nas nesvjesno vraćaju na „sigurni“ i “poznati” nivo uspjeha, prosperiteta, ili sreće.

Najčešći oblici samosabotaže

Samosabotaža se može manifestirati na različite, često vrlo suptilne načine:

Prokrastinacija – odgađanje obaveza i zadataka, čak i kada znamo da su važne.

Gubitak fokusa i motivacije – nagli pad volje ili ‘energije’ u ‘ključnim’ momentima – kada trebamo raditi na ciljevima.

Perfekcionizam – poriv da sve bude „savršeno“ i ‘bolje’ – ne završavamo projekte i ne objavljujemo kreativni rad jer stalno nešto prepravljamo, usavršavamo, dopunjujemo, dorađujemo – i tako odlažemo završetak projetka ili zadatka, odnosno slanje, dijeljenje, ili objavljivanje kreativnog rada.

Psihosomatski simptomi – iznenadna iscrpljenost, pospanost, zijevanje ili fizički simptomi poput glavobolje ili bolova u tijelu, u trenutku kada trebamo prezentovati, kreirati sadržaje, učiti ili raditi na biznisu ili nekom cilju (podsvjesno sabotiranje uspjeha ili kreativnog stvaranja).

Otpor ka promjeni – počnemo novu zdravu rutinu, projekt ili poslovnu ideju, ali se ubrzo vraćamo starim obrascima ponašanja (na primjer, nakon nekoliko dana ili sedmica zdrave prehrane, dobijamo ‘nekontrolirani’ poriv za nezdravom hranom ili stasticama).

Psihološke teorije samosabotaže

Naše tijelo i podsvjesni um često biraju „poznatu nelagodu“ umjesto nepoznatog potencijala, promjene, ili uspjeha – da bi nas zaštitili’, iako nas to sabotira u (svjesnom i željenom) ostvarivanju želja i ciljeva. Psihologija objašnjava samosabotažu kroz nekoliko teorijskih okvira:

Kognitivno-bihevioralna teorija navodi da su obrasci samosabotaže naučeni kroz iskustva i uvjerenja iz prošlosti, često povezani s niskim samopouzdanjem ili strahom od neuspjeha.

Teorija samopotvrđivanja sugerira da osoba nesvjesno održava ‘poznate obrasce’ ponašanja i uvjerenja, kako bi potvrdila vlastitu percepciju svijeta i sebe, čak i ako su ti obrasci ograničavajući.

Psihodinamički pristupi povezuju samosabotažu s ‘nesvjesnim konfliktima’, poput straha od uspjeha ili osjećaja da nismo „vrijedni“ cilja koji želimo ostvariti.

Transgeneracijski obrasci odnose se na ponašanja, uvjerenja ili emocionalne reakcije koje se nesvjesno prenose iz generacije u generaciju unutar porodice – koje podsvjesno „nasljeđujemo“ i ponavljamo.

Kako prepoznati samosabotažu

Kako biste osvijestili obrasce samosabotaže, možete napravite refleksiju na sljedeća pitanja:

Koje situacije ili ciljevi u vašem životu se često (ili iznenadno) „odgađaju“ ili otežavaju?

Kakav je vaš unutarnji (misaoni) govor kada pokušavate napraviti promjenu – podržava li vas ili vas sabotira?

Postoje li ‘negativni obrasci’ koje ponavljate u profesionalnom životu, karijeri ili poslovnim projektima, gdje nesvjesno možda sabotirate svoj rast i uspjeh?

Primjećujete li fizičke simptome kada trebate raditi na vašim ciljevima ili procezu pozitivnih promjena (‘iznenadna’ iscrpljenost, glavobolja, bolno grlo i ‘gubitak glasa’, pospanost…)?

Da li vas perfekcionizam i samokriticizam sabotiraju u uspjehu i/li kreativnom stvaralaštvu?

Osvještavanje mehanizama samosabotaže je prvi korak u ovom procesu – svjesno posmatranje naših navika i obarazaca ponašanja i razmišljanja kada radimo na ostvarenju želja i ciljeva, kao i vođenje dnevnika mogu nam pomoći da prepoznamo (podsvjesne) limitirajuće obrasce ponašanja i razmišljanja. Rad sa life coach-em, psihologom ili terapeutom također mogu biti od velike pomoći, piše Ljepota i Zdravlje.

Svjesno prepoznavanje i oslobađanje od obrazaca samosabotaže omogućava nam da brže i lakše ostvarimo ciljeve koje zaista želimo, bez podsvjesnih i samolimitirajućih „prepreka“, piše Ljepota i Zdravlje.