Ovo pitanje je naša čitateljka pod pseudonimom Tinkivniki postavila Maji Savanović Zorić, psihologu i sistemskom porodičnom psihoterapeutu.
Odgovor:
Emotivno prejedanje često je način da „zapušimo“ neku unutrašnju prazninu, tjeskobu ili osjećaj nemoći — hrana tada postaje brz, dostupan način da smirimo tijelo kad nam duša vrišti.
Važno je da ne osuđujete sebe, već da razumijete koju emociju pokušavate ušutkati hranom. Savjetujem da pokušate pratiti svoj obrazac: kada se javlja potreba da jedete i šta je prethodilo tome. Ako se to dešava najviše na poslu, moguće je da se osjećate pod pritiskom, neshvaćeno ili bez kontrole — pa kroz hranu nesvjesno pokušavate vratiti osjećaj sigurnosti.
Umjesto brzog rješenja, vježbajte osvještavanje emocije prije nego što posegnete za hranom. Zastanite i pitajte se: Šta sada zapravo osjećam? Tugu? Frustraciju? Umor? Zatim pronađite drugi način da se umirite — šetnja, duboko disanje, kratka pauza, razgovor s nekim kome vjerujete.
Ako to ne pomaže, bilo bi korisno da razgovarate s terapeutom koji će vam pomoći da otkrijete korijen emocionalne potrebe koja se izražava kroz hranu.
Maja Savanović Zorić,
psiholog i sistemski porodični psihoterapeut
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.