Zahvaljujući magnetnoj rezonanci, funkcionalnom snimanju mozga, genetici i vještačkoj inteligenciji, neurologija je u posljednje dvije decenije napravila ogroman iskorak. Danas ljekari mogu da prate aktivnost pojedinih dijelova mozga gotovo u realnom vremenu, otkrivaju genske uzroke brojnih neuroloških bolesti i razvijaju moždane implantate koji osobama sa teškim povredama vraćaju izgubljene funkcije.
Ipak, uprkos tom napretku, mozak ostaje najzagonetniji organ ljudskog tijela. Naučnici i dalje nemaju odgovor na neka od pitanja koja određuju ko smo, kako mislimo i zbog čega oboljevamo.
Ne znamo kako nastaje svijest
Možemo da pratimo koji se dijelovi mozga aktiviraju dok donosimo odluke, govorimo ili prepoznajemo lice, ali i dalje ne znamo kako iz milijardi električnih i hemijskih signala nastaje svijest – subjektivni doživljaj da mislimo, osjećamo i postojimo. Upravo se ovo smatra jednim od najvećih neriješenih pitanja savremene neurologije i neurobiologije.
Alchajmerova bolest i dalje krije mnoge tajne
Jedno od najvećih pitanja današnje neurologije nije samo kako razviti efikasniji lijek za Alchajmerovu bolest, već kako je prepoznati 10 do 20 godina prije nego što počnu prvi problemi sa pamćenjem. Upravo zato se posljednjih godina intenzivno razvijaju testovi krvi za otkrivanje biomarkera, preciznije PET metode i terapije usmjerene na beta-amiloid, tau protein i neuroinflamaciju. Međutim, nijedna od njih za sada ne može da zaustavi ili izliječi ovu bolest.
Zašto se dva mozga nikada ne ponašaju isto?
Dvije osobe mogu da imaju gotovo iste promjene na magnetnoj rezonanci ili sličan stepen oštećenja mozga poslije moždanog udara, ali potpuno različit oporavak. Jedan od razloga mogao bi da bude takozvana kognitivna rezerva – sposobnost mozga da pronađe alternativne neuronske puteve i nadoknadi izgubljene funkcije.
Međutim, naučnici još ne znaju zbog čega je ta sposobnost kod nekih ljudi mnogo razvijenija nego kod drugih.
Možemo li ikada da napravimo potpunu mapu ljudskog mozga?
Ljudski mozak ima oko 86 milijardi neurona povezanih sa približno 100 triliona sinapsi, zbog čega se smatra jednom od najsloženijih struktura u prirodi. Upravo zato naučnici već godinama rade na izradi konektoma – kompletne mape svih neuronskih veza u mozgu. Zahvaljujući napretku elektronske mikroskopije, magnetne rezonance i vještačke inteligencije, danas mogu da mapiraju sve veće dijelove moždanih mreža, ali su od potpunog konektoma još veoma daleko.
Da li imuni sistem napada sopstveni mozak?
Do prije dvadesetak godina smatralo se da je mozak gotovo potpuno izolovan od imunog sistema. Danas je poznato da mikroglija – rezidentne imunske ćelije mozga – ne služi samo za odbranu od infekcija, već učestvuje u oblikovanju neuronskih mreža tako što uklanja suvišne sinapse, prenosi Kurir.
Međutim, jedno od najvećih otvorenih pitanja jeste zbog čega taj mehanizam kod nekih ljudi postaje previše aktivan. Naučnici danas intenzivno istražuju da li upravo prekomjerno “orezivanje” sinapsi i hronična neuroinflamacija predstavljaju jedan od ključnih pokretača Alchajmerove bolesti, Parkinsonove bolesti, ali i pojedinih psihijatrijskih poremećaja.
Šta nas očekuje?
Jedna od oblasti koja najbrže napreduje jesu moždano-računarski interfejsi (brain-computer interfaces), sistemi koji omogućavaju direktnu komunikaciju između mozga i računara pomoću implantata.
Posljednjih godina zahvaljujući toj tehnologiji pojedini pacijenti ponovo su progovorili svojim glasom, upravljaju računarom ili osjećaju dodir poslije teških povreda kičmene moždine. Iako su ovakvi sistemi još u fazi kliničkih ispitivanja, stručnjaci očekuju da će upravo oni u narednim decenijama otvoriti potpuno novo poglavlje u liječenju neuroloških bolesti.
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.