(VIDEO, FOTO) Cilj kvalitetno liječenje: U Bolnici Trebinje pacijentima dostupna SAVREMENA DIJAGNOSTIKA internističkih oboljenja

Dr Sanja Ćapin, načelnica Odjeljenja interne medicine, ističe da oprema kojom ova zdravstvena ustanova raspolaže, omogućava ne smo precizno utvrđivanje bolesti, nego i  pravovremeno i kvalitetno liječenje.

Rezultat je ono što pacijentima puno znači, a to je da sada i preglede i terapiju mogu da dobiju na jednom mjestu – u Bolnici Trebinje. 

– Magnetna rezonanca, MRCP, MR enterografija, gastroskopija i kolonoskopija samo su neke od dijagnostičkih procedura koje se mogu obaviti kod nas. Zahvaljujući savremenoj opremi, pacijenti zbog brojnih pregleda više ne moraju odlaziti u udaljene zdravstvene centre ili privatne ordinacije – naglašava dr Ćapin.

Koja oboljenja najčešće dovode pacijente kod interniste?

Interna medicina bavi se prevencijom, dijagnostikom, liječenjem i praćenjem bolesti unutrašnjih organa, pa je paleta oboljenja veoma široka. Tu su bolesti kardiovaskularnog i gastrointestinalnog sistema, endokrinološka i reumatološka oboljenja, kao i bolesti bubrega.

Pored već poznatih hroničnih bolesti, poput hipertenzije, dijabetesa, bolesti srca i krvnih sudova, jetre i bubrega, pacijenti se često javljaju i zbog nejasnih simptoma koji zahtijevaju dodatnu dijagnostičku obradu.

Koji simptomi bi trebalo da budu signal građanima da potraže ljekarsku pomoć?

Na prvom mjestu su bolovi i stezanje u grudima, osjećaj preskakanja ili ubrzanog i nepravilnog rada srca. Zatim bolovi u stomaku, posebno ako su jakog intenziteta ili duže traju.

Tu su i temperatura koja traje bez jasnog uzroka, malaksalost, preznojavanje, gubitak tjelesne težine i apetita. Sve su to simptomi zbog kojih pacijenti treba da se jave ljekaru.

Da li se pacijenti javljaju na vrijeme?

Nažalost, manji je broj pacijenata koji na vrijeme zatraže ljekarsku pomoć. Nekada simptome pripisuju banalnim stvarima, a nekada postoji strah od odlaska ljekaru ili od postavljanja dijagnoze.

Zdravstvena kultura kod nas trebalo bi da bude na višem nivou, a tu bi trebalo krenuti od primarnog nivoa zdravstvene zaštite.

Koliko su važni preventivni pregledi?

Preventivni pregledi su izuzetno važni i predstavljaju osnovu za otkrivanje bolesti u ranoj fazi, idealno prije pojave simptoma.

Kada govorimo o internističkim pregledima, treba uzeti u obzir životnu dob, stil života, rizične faktore, genetiku. Poslije 40. godine, a nekada i ranije, u zavisnosti od tih faktora, trebalo bi razmišljati o internističkom pregledu. On podrazumijeva anamnezu, fizikalni pregled i laboratorijske analize, nakon čega se pacijent, prema rezultatima, dalje usmjerava. Cilj je pravovremeno postaviti dijagnozu, uključiti terapiju i spriječiti komplikacije.

Koliko životne navike utiču na razvoj internističkih oboljenja?

Loše životne navike su značajan faktor rizika. Savremeni način života često podrazumijeva prerađenu i brzu hranu, hranu bogatu zasićenim mastima i prostim šećerima, nedovoljnu fizičku aktivnost i svakodnevnu izloženost stresu.

Zato je važno zdravo se hraniti, biti fizički aktivan i, koliko je moguće, upravljati stresom. Važno je i pridržavati se propisane terapije.

Neka od najčešćih oboljenja, poput hipertenzije i hiperlipidemije, u početku ne daju simptome, pa ih pacijenti ne shvataju dovoljno ozbiljno. Zbog toga je važna dobra komunikacija između ljekara i pacijenta, kao i objašnjenje bolesti, mogućih komplikacija i značaja redovnog uzimanja terapije.

Koja oboljenja probavnog sistema su najčešća?

Najčešće se susrećemo sa refluksnom bolešću, gastritisom, upalnim bolestima crijeva, poput Kronove bolesti i ulceroznog kolitisa. Kada je riječ o jetri, jedno od najčešćih oboljenja je masna bolest jetre, najčešće u sklopu metaboličkog sindroma, koji uključuje hipertenziju, gojaznost i dijabetes.

Nažalost, imamo i pacijente sa alkoholnom bolešću jetre, uključujući uznapredovale slučajeve. Dešava se da pacijenti na prvi pregled dođu već sa dekompenzovanom cirozom, uvećanim stomakom i ascitesom.

S druge strane, u gastroenterološkim ambulantama, ipak, dominiraju funkcionalna oboljenja. Pacijenti se najčešće žale na mučninu, nelagodu u trbuhu, podrigivanje i promjene u ritmu pražnjenja crijeva. Kada se isključi organsko oboljenje, postavlja se dijagnoza funkcionalnog poremećaja, poput iritabilnog kolona ili funkcionalne dispepsije.

Kako sačuvati zdravlje probavnog sistema?

Prije svega, zdravim životnim navikama. To podrazumijeva zdravu ishranu, redovne obroke, dovoljno tečnosti i fizičku aktivnost. Važno je odvojiti vrijeme za obrok i ne jesti na brzinu.

Fizička aktivnost doprinosi i mentalnom i fizičkom zdravlju, koje je važno i za pravilno funkcionisanje digestivnog sistema..

Koje dijagnostičke procedure danas imaju ključnu ulogu u gastroenterologiji i hepatologiji?

Laboratorijska dijagnostika je temelj u dijagnostici brojnih oboljenja, a zatim slijede slikovne metode. Ultrazvuk je jedna od najpristupačnijih procedura, a potom CT i magnetna rezonanca.

Danas naši pacijenti mogu magnetnu rezonancu obaviti u našoj ustanovi. Pored MR pregleda abdomena, dostupni su MRCP, odnosno snimanje žučnih i pankreasnih kanala, kao i MR enterografija, odnosno snimanje tankog crijeva.

To je značajno jer su ranije pacijenti zbog ovih procedura morali odlaziti u privatne ordinacije ili udaljene zdravstvene centre. Od savremenih procedura tu je i endoskopski ultrazvuk, dok su temelj gastroenterološke dijagnostike gastroskopija i kolonoskopija.

Koliko su važne gastroskopija i kolonoskopija?

To su veoma važne procedure u gastroenterologiji. Na odluku da li će pacijent biti upućen na gastroskopiju ili kolonoskopiju utiču životna dob, rizični faktori, laboratorijske analize i prisustvo alarmantnih simptoma.

Danas se ove procedure mogu obaviti i u analgosedaciji, tako da ih pacijenti mnogo lakše podnose. Gastroskopija ne boli, mada može biti neprijatna, dok kolonoskopija zahtijeva odgovarajuću pripremu.

Koliki je značaj kolonoskopije u prevenciji raka debelog crijeva?

Benefit je ogroman. Kolonoskopija je zlatni standard za otkrivanje malignih bolesti debelog crijeva, naročito u ranoj fazi.

Granica za preventivnu kolonoskopiju sve se više spušta. Ranije je to bilo 60, zatim 55, a sada i 50 godina. Danas se, nažalost, sve češće susrećemo sa malignom patologijom i kod mlađih osoba.

Posebno je važno da se pacijenti jave ukoliko imaju pozitivnu porodičnu anamnezu, odnosno ako je neko od krvnih srodnika imao malignu bolest debelog crijeva. U praksi se preporučuje da se prva preventivna kolonoskopija uradi oko 10 godina prije životne dobi u kojoj je tom srodniku postavljena dijagnoza. Ako je, na primjer, karcinom dijagnostikovan u 60. godini života, potomku se savjetuje da prvu preventivnu kolonoskopiju uradi oko 50. godine.

Najvažnije je da ne čekamo pojavu ozbiljnih simptoma. Pravovremeni pregled može omogućiti otkrivanje bolesti u ranoj fazi, kada su mogućnosti liječenja znatno veće, i spriječiti ozbiljne komplikacije.