Djeca

Kako pomoći djetetu s ADHD-om da uradi domaću zadaću: Šest savjeta koji mogu smanjiti stres i svađe

Pisanje domaće zadaće za djecu s poremećajem pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) može biti veliki izazov, čak i kada dobro razumiju školsko gradivo.

otac uči sa ćerkom
FOTO: FREEPIK

Nakon nekoliko sati provedenih u školi, djeca su često iscrpljena. Poteškoće s koncentracijom, organizacijom i započinjanjem zadataka mogu dovesti do frustracija i sukoba s roditeljima.

Dječiji psihijatar dr Majkl Morz za portal Motherly izdvojio je šest savjeta koji roditeljima mogu pomoći da pisanje domaće zadaće protekne uz manje stresa, a da djeca istovremeno razvijaju samostalnost i osjećaj odgovornosti.

1. Ne insistirajte na zadaći odmah nakon škole

Djeci s ADHD-om nakon nekoliko sati provedenih u školi potreban je predah prije novih obaveza.

Umjesto da odmah sjednu za sto, korisno je omogućiti im da nešto pojedu, odmore se i provedu određeno vrijeme u fizičkoj aktivnosti.

Morz preporučuje užinu bogatu proteinima, jer glad može dodatno otežati koncentraciju i uticati na raspoloženje.

Šetnja, vožnja bicikla ili igra na otvorenom takođe mogu pomoći djetetu da se opusti.

Ipak, važno je uspostaviti rutinu. Roditelji bi trebalo da dogovore vrijeme početka pisanja zadaće i nastoje da ga se svakodnevno pridržavaju.

Stručnjak savjetuje i izbjegavanje mobilnih telefona, tableta i televizije prije školskih obaveza, jer djeci s ADHD-om može biti posebno teško da prekinu aktivnosti pred ekranom.

2. Velike zadatke podijelite na manje korake

Zadatak koji odraslima djeluje jednostavno djetetu s ADHD-om može izgledati previše zahtjevno, posebno ako ne zna odakle da počne.

Zato Morz preporučuje da se veće obaveze podijele na manje, lakše ostvarive korake.

Na primjer, ako dijete treba da riješi deset matematičkih zadataka, može prvo uraditi pet, napraviti kratku pauzu, a zatim nastaviti.

Isti pristup može se primijeniti na čitanje lektire, pripremu prezentacija ili izradu školskih projekata.

-Zadatak djeluje nepremostivo kada dijete ne zna odakle da počne – objašnjava Morz.

Važno je pohvaliti dijete nakon svakog završenog dijela posla, jer tako stiče osjećaj napretka i motivaciju za nastavak.

3. Budite podrška, a ne strogi nadzornik

Roditelji ponekad nesvjesno preuzimaju ulogu kontrolora koji stalno provjerava koliko je zadataka urađeno, upozorava dijete da požuri ili ispravlja svaku grešku.

Međutim, Morz smatra da je mnogo korisnije pružiti podršku.

Nekoj djeci s ADHD-om pomaže već sama prisutnost odrasle osobe. Roditelj, na primjer, može sjediti za istim stolom i obavljati svoje poslove dok dijete piše zadaću.

Cilj nije rješavati zadatke umjesto djeteta niti insistirati na savršenom rezultatu.

Ako roditelji stalno ispravljaju greške ili završavaju zadaću umjesto djeteta, nastavnici neće dobiti stvarnu sliku o tome šta ono može da uradi samostalno.

Zato je važnije pomoći djetetu da organizuje obaveze, ohrabriti ga kada naiđe na poteškoće i pohvaliti uloženi trud.

4. Dopustite djetetu da samo odluči odakle će početi

Jedan od načina da se izbjegnu svakodnevne rasprave jeste da se djetetu omogući da učestvuje u donošenju odluka.

Roditelji ga mogu pitati želi li prvo da uradi matematiku ili pročita tekst iz srpskog jezika.

Mogu mu ponuditi i izbor između dva termina za pisanje zadaće, pod uslovom da su obje mogućnosti prihvatljive.

-Mogućnost izbora djetetu daje osjećaj kontrole – objašnjava Morz.

Kada dijete osjeća da ima određenu kontrolu nad svojim obavezama, manja je vjerovatnoća da će pisanje zadaće prerasti u sukob.

Ako se problemi nastavljaju, ponekad može pomoći i instruktor ili druga osoba koja će s djetetom raditi na školskim zadacima.

Morz napominje da saradnja s drugom osobom može biti lakša jer između nje i djeteta ne postoji ista emocionalna napetost kao u odnosu s roditeljima.

5. Prepoznajte kada je vrijeme da prekinete

Postoje situacije u kojima insistiranje na završavanju zadaće može donijeti više štete nego koristi.

Ako je dijete iscrpljeno, plače ili već dugo bezuspješno pokušava da riješi isti zadatak, nastavak rada može dodatno povećati frustraciju.

-Roditelj treba da prekine rad na zadaći kada ona više nema obrazovnu svrhu ili kada situacija preraste u ozbiljan sukob – kaže Morz.

Umjesto da se veče završi svađom, roditelj može obavijestiti nastavnika koliko je vremena dijete provelo radeći i s kojim se poteškoćama suočilo.

Stručnjak podsjeća da djeca s ADHD-om često slušaju kritike zbog zaboravljanja obaveza, ponašanja ili problema s koncentracijom.

Zato je posebno važno da se kod kuće osjećaju sigurno i prihvaćeno.

-Vaš odnos s djetetom važniji je od bilo koje zadaće – poručuje Morz.

6. Razgovarajte s nastavnicima ako se problemi ponavljaju

Ako dijete gotovo svako veče provodi sate pišući zadaću, iako bi ona trebalo da traje mnogo kraće, možda mu je potrebna dodatna podrška.

Na poteškoće mogu ukazivati i situacije u kojima dijete razumije gradivo, ali teško zapisuje odgovore, zaboravlja da preda zadaću ili se toliko uznemiri da svako veče završava suzama.

Morz savjetuje roditeljima da razgovaraju s nastavnicima i objasne koliko vremena dijete zaista provodi radeći kod kuće.

Nekoj djeci može pomoći prilagođen način rada, dodatna podrška u organizaciji ili individualizovan pristup nastavi.

Posebnu pažnju treba obratiti na djevojčice s ADHD-om, čije poteškoće ponekad ostaju neprimijećene.

One mogu imati dobre ocjene, ali ih održavati uz višesatno svakodnevno učenje, zbog čega roditelji i nastavnici ne prepoznaju koliko im je zapravo teško.

Pročitajte još

Cilj je da dijete postepeno postane samostalnije

Kako dijete odrasta, roditelji bi trebalo postepeno da mu prepuštaju sve više odgovornosti za školske obaveze.

To je posebno važno pri prelasku u više razrede osnovne škole, kada raste broj predmeta, nastavnika i dugoročnih zadataka.

Morz preporučuje da djeca nauče da koriste planer, zapisuju rokove i raspoređuju obaveze tokom sedmice.

U početku će im trebati više pomoći, ali bi s vremenom trebalo da razvijaju sposobnost samostalnog planiranja.

Pritom cilj nije da dijete sve obavlja bez pomoći. Jednako je važno naučiti ga da prepozna kada mu je podrška potrebna i kako da je zatraži.

Prema Morzovim riječima, upravo je sposobnost traženja pomoći jedna od najvažnijih vještina koje dijete može razviti prije odraslog doba, prenosi bosnainfo.ba .