Savjeti doktora

Dr Pejić ODGOVARA NA PITANJA ČITALACA Srpskainfo: Kako izaći na kraj sa maćehom i tračevima u porodici

Cijeli život sam sama i od svih odbačena. Moji roditelji su se rastali kad sam imala godinu i po. Otac se oženio drugom, ženom kad sam imala 2,5 godine. Djetinjstvo mi je bilo nikakvo, Šutali su me svi. Šta god bi uradila nije valjalo. Kriva sam i kad nisam bila kriva.

Dr Pejić ODGOVARA NA PITANJA ČITALACA Srpskainfo: Kako izaći na kraj sa maćehom i tračevima u porodici
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Ovim se riječima dr Aleksandru Pejiću obratila čitateljka koja se potpisala kao Mira.

Dodaje da je njen otac sa maćehom stekao 2 djece.

– Otac mi je umro prije 15 godina. Nastavila sam ići kod maćehe i nakon njegove smrti. Udata sam, imam 3 djece i unuče. Brak sa mužem je ok – piše Mira.

Tražite savjet ili podršku? Kliknite ovdje i besplatno postavite pitanje psihijatru Aleksandru Pejiću.

Sin mi je imao maturu prije 2 mjeseca. Maćehi sam javila kada je matura, jer sam htjela da dođe. Zakasnila je, nije nas mogla naci gdje smo i pred svima me napala. Znači, tu mi je bio zet, kćerka, prijatelji unuče i svijeta još puno, svi su se okretali. Ona je brojala kako ja lažem nisam joj rekla tačno vrijeme i tako dalje. Znači, ja u zemlju da propadnem, samo sam joj govorila de prestane – piše Mira.

Sutradan joj je, kaže, došla poruka od maćehe.

– Napisala je kako sam ja svoje lice pokazala. A ništa joj rekla nisam, nisam ni na poruku odgovorila. Neki dan je bratovom djetetu bio rođendan i pozvani smo bili i išli smo. Tu je bila i ona jer joj je to unuče. Da bi opet juče ja dobila poruku od nje kako ja nju tračam i pričam kakvo mi je djetinjstvo bilo sa njom. Kao ne smijem to – navodi Mira.

– Ništa nisam slagala, samo me boli to što ona okolo mene blati i priča pred svima kakva sam bila kao dijete, kolko se naprala zamnom go… i slično. Sve radi da udalji sve od mene. Ja ne kažem da sam bila zlatna, ali mnogo puta sam kao dijete pomislila da sam bogdom umrla kad su se moji rastali i dolazilo mi je da sama sebi naudim – piše Mira.

– Maćeha je ocu rekla, kad sam prvi ciklus dobila, da se mogu udati, a mene je sramota. Ona i danas hoće da me zavadi sa svojom djecom. Ne znam šta da radim. Da li da pokažem maćehine poruke tom bratu ili ne? Njegova žena me pita šta mi je to ona pisala, nisam joj odgovorila. Ne vjerujem nikom. Imam osjećaj da samo mene ogovaraju i tračaju. Želim živjeti normalno, ali ne da ta osoba, ne pušta me na miru. Sve će uraditi da me zgadi svima! Šta da radim – pita Mira.

Odgovor:

Poštovana Miro,

Iz vaše poruke jasno osjećam koliko vas boli ponašanje vaše maćehe i koliko vam je teško zbog svega što prolazite.

Kažete da vas prati osjećaj da vas drugi ogovaraju i da vas žele posvađati s porodicom. Razumijem odakle to dolazi, posebno nakon neprijatnih situacija poput one koju ste opisali na maturi vašeg sina. Kada neko javno dovodi u pitanje našu iskrenost ili nas nepravedno optužuje, prirodno je da gubimo povjerenje i počnemo sumnjati u sve oko sebe.

Važno je, međutim, zastati na trenutak i razmisliti o tome koliko je zaista realno da vas baš svi osuđuju ili ogovaraju. Često se događa da nakon bolnih iskustava naša osjećanja budu pojačana, pa počnemo očekivati negativne reakcije čak i tamo gdje ih možda nema. To ne znači da ono što osjećate nije stvarno ili da vaša patnja nije opravdana, već da vrijedi preispitati stvari u mirnijim trenucima.

Kada je riječ o pokazivanju poruka vašem bratu ili razgovoru sa njegovom ženom, možda bi bilo korisno prvo jasno definisati svoj cilj. Ukoliko želite da vas bolje razumiju ili zaštite, možete im mirno pokazati poruke i iskreno im ispričati kako se osjećate zbog svega. Važno je da pri tome ne ulazite u konflikte, niti tražite da biraju strane. Jednostavno recite kako vam je teško i da biste željeli imati mirnije odnose u porodici.

Ako ipak mislite da pokazivanje poruka može dodatno pogoršati situaciju, imate potpuno pravo sačuvati ih za sebe. U tom slučaju, vaš zadatak je da nađete mir u sebi i shvatite da ne možete kontrolisati ponašanje vaše maćehe, ali možete kontrolisati svoju reakciju na njega.

Budući da opisujete intenzivne osjećaje tuge i nesigurnosti koji traju od djetinjstva, savjetovao bih vam da potražite podršku stručnjaka, psihijatra ili psihologa. Razgovor sa stručnom osobom mogao bi vam pomoći da jasnije sagledate situaciju i steknete dodatnu snagu da se nosite s ovim problemima.

Srdačan pozdrav,

dr Aleksandar Pejić,

specijalista psihijatrije

Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.