Onda je uslijedio opsesivno-kompulzivni poremećaj, pa potom opsesivne misli koje su je izluđivale potreba za priznavanjem svega mogućeg, uglavnom sasvim nebitnih stvari. Pojavilo se nepovjerenje u partnera, potreba da ga stalno kontroliše zbog straha od napuštanja. Proživljava pravu noćnu moru svaki dan. Ili je ljuta ili nervozna. Cijelo vrijeme ide kod psihologa na terapije, koje nisu baš imale efekta. Psihijatar joj je prepisao Zooloft, ali mislim da on nije adekvatna terapija, jer ne vidim poboljšanje. Voljela bih čuti vaše mišljenje, s obzirom na to da još nisam naišla na stručnu osobu koja bi nam mogla konkretnije pomoći.
Odgovor:
Poštovana,
Hvala Vam što ste podijelili priču o svojoj kćerki. Jasno je da već godinama prolazite kroz težak period i da osjećate umor od stalne potrage za rješenjem. Želim Vas ohrabriti – to što tražite dalje i ne odustajete od nje pokazuje koliko ste posvećena i brižna majka.
Kako razumjeti stanje Vaše kćerke?
Ono što opisujete, anksioznost, opsesivno-kompulzivni simptomi, opsesivne misli, potreba za stalnim priznavanjem, nepovjerenje i kontrola u odnosu, sve ukazuje na hroničan poremećaj iz kruga anksiozno-opsesivnih i emocionalno nestabilnih reakcija. Kada ovakvi simptomi traju godinama i ne popuštaju uz psihološku terapiju, to je signal da je potrebna dublja dijagnostička obrada i eventualna prilagodba medikamentozne terapije.
O dosadašnjoj terapiji:
– Psihološki tretman: Ako terapija kod psihologa nije dala rezultate, možda pristup nije bio adekvatan. Kod ovakvih stanja, najbolje rezultate daje kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) usmjerena posebno na opsesivne misli i obrasce kontrole.
– Zoloft (sertralin): To je lijek prve linije kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja i anksioznosti. Međutim, često treba vremena i pravilno podešavanje doze da bi se postigao efekat. Nekad se, ako nema poboljšanja, dodaje drugi lijek ili se mijenja pristup.
Šta bih preporučio sada?
– Nova procjena kod psihijatra. Ne radi se o tome da Zoloft nije dobar lijek, nego o tome da treba procijeniti da li je doza adekvatna, da li je terapija praćena dovoljno dugo i da li je potrebno uvesti dodatak ili zamjenu.
– Uključivanje strukturirane psihoterapije. Preporučujem KBT sa fokusom na opsesivne misli i odnose. U nekim slučajevima korisne su i terapije koje ciljaju emocionalnu regulaciju (DBT).
– Podrška porodice. Važno je da Vi ostanete stabilni i da ne ulazite u obrasce stalne provjere ili davanja sigurnosti, jer to može održavati simptome. Psihijatar i terapeut mogu Vam objasniti kako najbolje reagovati.
– Strpljenje. Kod hroničnih stanja poboljšanja dolaze polako. Čak i kad lijek djeluje, često treba nekoliko mjeseci da se vidi stabilniji efekat.
Niste pogriješili što ste do sada pokušavali različite načine. Ono što sada predlažem je da se napravi ozbiljnija revizija kod psihijatra sa iskustvom u opsesivno-kompulzivnim poremećajima, da se terapija precizno uskladi i da se uključi odgovarajući oblik psihoterapije. Uz to, Vaša kćerka ima samo 21 godinu, što znači da ima puno vremena i šansi da uz pravi pristup postigne stabilnije i kvalitetnije funkcionisanje.
Srdačno,
mr sci dr med Aleksandar Pejić
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.