U osnovnoj školi imala je drugaricu dobru ali su se posvađale pred kraj i ona je nakon toga sama, ponekad izađe negdje sa sestrom i većinu vremena provodi na GPT. Prošle godine imala anksiozni strah koji je kratko trajao…primjetila sam poslednjih dana da je nemirna i da bi se samo svađala, spava do kasno i onda nastaju gluposti koje nas u kući sve izluđuju, mi zbog nje ne funkcionišemo. Dijete je imalo težak period prije par godina i par operacija…Ja sam izgubila oca i mnogo mi je teško uopšte tako da ne znam kako da ovo riješim, ni šta je u pitanju, pitala je ona.
Odgovor:
Poštovana,
Razumijem Vašu brigu i koliko Vam je teško zbog situacije u kojoj se nalazite. Iz Vaših riječi jasno osjećam da se trudite dati sve od sebe, ali ste iscrpljeni i zbunjeni. Važno je da znate da ovo kroz šta prolazite nije neuobičajeno i da postoje načini da se stvari poprave.
Vaša kćerka je sada u osjetljivom životnom dobu, a događaji iz prošlosti, posebno zdravstveni problemi i operacije koje je imala, sigurno su ostavili trag. Osjećaj usamljenosti, koji pominjete, često izaziva povlačenje u sebe i gubitak motivacije za društvene kontakte. Povrh toga, konflikti i promjene raspoloženja koje opisujete mogu ukazivati na to da ona ima teškoće u izražavanju emocija.
Također ste pomenuli da spava dugo tokom dana. Kod mladih to ponekad ukazuje na emocionalne teškoće, a nerijetko i na znak depresivnog raspoloženja ili anksioznosti. Nervoza, svađanje i problemi u komunikaciji često prate takvo stanje, jer mlada osoba ne zna kako da se izbori s osjećajima koje doživljava.
Ono što bih Vam savjetovao jeste da pažljivo pristupite razgovoru s njom. Nemojte to činiti kada ste ljuti ili iscrpljeni. Odaberite trenutak kad obje imate dovoljno vremena i mira. Ne forsirajte razgovor ako se ona zatvara ili reaguje negativno. Važno je da joj date do znanja da ste tu, bez osude, i da razumijete da joj nije lako. Pitajte je otvoreno, ali nježno, kako se osjeća i da li postoji nešto što je muči.
Međutim, s obzirom na opisano ponašanje, to možda neće biti dovoljno. Moje iskustvo iz prakse pokazuje da se ovakve poteškoće kod mladih najbolje prevazilaze uz stručnu podršku. Savjetujem Vam da potražite pomoć psihijatra, jer stručno procjenjivanje njenog stanja može pomoći da se utvrdi postoji li kod nje depresija, anksioznost ili nešto treće. Psihijatar će odlučiti da li joj je potrebna medikamentozna terapija ili drugi oblik podrške. Iz prakse znam da, u situacijama poput Vaše, medikamentozna terapija daje brže rezultate od psihoterapije, pogotovo kada su simptomi izraženi i ometaju svakodnevni život.
Također, Vi ste preživjeli veliki gubitak i to dodatno otežava situaciju. Važno je da vodite računa i o svom emocionalnom zdravlju, jer samo stabilan roditelj može pomoći svom djetetu na pravi način.
Nemojte se plašiti da potražite pomoć, jer se mnoge stvari mogu znatno popraviti kada na vrijeme reagujemo. Tu sam ako Vam je potrebno dodatno razjašnjenje ili podrška.
Srdačno,
Dr Aleksandar Pejić
Specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatra.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.