Dani se smjenjuju, sa njima tuga, ponekad plač, teška razmišljanja šta ću i kako ću sama. Niti se smijem, niti pjevam, niti sam za druženje. Užasnu traumu sam imala odlaskom muža, i danas tugujem.
Pila sam za spavanje melatonin, ali ništa. Xanax su mi dali, ali su mi nizak pritisak i blaži hronični vertigo u glavi pravili haos, bila sam kao pijana. Prekinula sam, i sad sam na lexaurinu za spavanje, ali se stanje ništa nije promijenilo. Bila sam kod psihijatra, ali on kaže da je to normalno, da neko tuguje duže, neko kraće… A ja loše! Ima li šta da mogu zaspati, da se vesela dignem, da sam dobrog raspoloženja? Da sam kao nekad?! Ima li pomoći?
Odgovor:
Poštovana Jeco,
Vaša poruka nosi mnogo tuge i osjećaja usamljenosti. Proživjeli ste gubitak supruga i odlazak djece, što su iskustva koja ostavljaju dubok trag. Nije iznenađenje što se kod Vas razvila nesanica i teško raspoloženje. To što opisujete nije samo „normalno tugovanje“, jer kada stanje traje duže i remeti svakodnevno funkcionisanje, potrebna je dodatna stručna pomoć.
O diazepamu:
Diazepam se ne smije uzimati neselektivno i dugotrajno. On može kratkotrajno pomoći kod napetosti i nesanice, ali s vremenom gubi učinak, a rizik od zavisnosti i nuspojava raste. Upravo zato ga nije dobro koristiti kao glavni lijek za spavanje. Ako ga uzimate bez jasnog plana, više će štetiti nego koristiti.
Šta dalje:
Po Vašem opisu, potrebno je razmišljati o drugačijem obliku terapije. To može uključivati:
– Procjenu kod psihijatra: na pregledu se može razmotriti zamjena lijeka za spavanje ili uvođenje antidepresiva koji pomaže i protiv nesanice i protiv tuge. Takvi lijekovi postoje i često daju stabilniji i sigurniji efekat od benzodiazepina.
– Psihoterapiju: razgovor s psihologom ili psihoterapeutom može pomoći da proradite gubitak i pronađete način kako da nastavite dalje s manje bola i osjećaja praznine.
– Higijena sna: redovan ritam spavanja, izbjegavanje dnevnog spavanja i smanjenje kofeina popodne mogu u određenoj mjeri olakšati nesanicu.
Važno:
Postoji pomoć. Tuga nakon gubitka može trajati dugo, ali kada prelazi u hroničnu nesanicu, bezvoljnost i osjećaj beznađa, to je signal da je potrebna druga vrsta terapije. Ne znači da ćete cijeli život morati biti na lijekovima, nego da se sada, u ovoj fazi, traži kombinacija koja će Vam vratiti san i dio životne energije.
Preporučujem da se javite psihijatru radi revizije terapije i da postepeno prekinete uzimanje diazepama na svoju ruku. Lijekovi koje sada koristite nisu Vam donijeli poboljšanje, što je jasan znak da treba pokušati s drugačijim pristupom.
Srdačno,
mr sci dr med Aleksandar Pejić
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.