Nažalost, kultura dijeta uvukla se i u profesionalne sfere poput estetske medicine, fitnes zajednice, medija, marketinga, pa čak i obrazovanja. Kultura dijeta nameće određeni sistem vrijednosti koji se predstavlja kao bolji i vredniji, poželjan i normalan.
Velika odgovornost za sopstveno zdravlje i izgled prebacuje se na pojedinca, bez uzimanja u obzir današnjeg tempa života, lakše dostupnosti visoko prerađene hrane i opterećenosti pojedinca raznim zahtjevima, posebno uspjehom koji postaje imperativ na svim poljima. Tačnije, kultura dijeta povezuje tjelesnu težinu sa vrijednošću osobe, promoviše mršavost po svaku cijenu, normalizuje restriktivno jedenje i ignorisanje unutrašnjih signala gladi, stvara osjećaj krivice i srama zbog hrane i tijela i tretira tijelo kao projekat koji stalno treba „popravljati“.
Osoba koja je nesvjesno pala pod uticaj kulture dijeta može početi da se osjeća anksiozno, nedovoljno dobro i uspješno, da ima utisak da jedino ona ne može da smrša, pa sebi u skladu s tim pripisuje razne etikete: lijena sam, nisam dovoljno uporna i disciplinovana, slabog sam karaktera i slično.
Iako ih ima mnogo, izdvojili smo šest laži koje nam nameće kultura dijeta, a koje nemaju veze sa istinom, moralom ni zdravim temeljima psihe i tijela.
Prva laž: Postoji savršena dijeta koja je rješenje za sve (ako ste dovoljno uporni)
Jedna od glavnih stvari koje nutricionisti uvijek naglašavaju, ali teško dopiru do ljudi zbog snažnog uticaja kulture dijeta, jeste da ne postoji univerzalna dijeta koja odgovara svima. Individualni pristup je osnova zdravog mršavljenja i trajnih životnih promjena.
Pojedine žene godinama isprobavaju i testiraju razne popularne dijete koje zvuče kao da upravo one obećavaju brz gubitak kilograma. Takve dijete mogu biti štetne ako se sprovode dugoročno, ali negativno utiču i na mentalno zdravlje i narušavaju odnos prema hrani i tijelu.
Glavni razlog je to što izbacuju određene namirnice ili čak čitave grupe namirnica iz ishrane, poput žitarica, pojedinog povrća i voća, ali i mahunarki. Takođe, takve dijete nerijetko podrazumijevaju faze u kojima ponekad smijete da jedete samo povrće i meso ili da budete samo na vodi.
To nema nikakve veze sa zdravim gubitkom kilograma, niti vas uči novim navikama. Stiče se utisak da samo treba da stisnete zube i izdržite i da će rezultati doći. Međutim, kada na tako mukotrpan način izgubite višak kilograma, ubrzo ih vraćate ili se čak još više ugojite, što je poznato kao jo-jo efekat. Nakon svega osjećate se obeshrabreno i krivicu pripisujete sebi.
Druga laž: Postoji dobra i loša, zdrava i nezdrava hrana
Osobe koje se bave ishranom, a zapravo nisu dovoljno stručne, prepoznaćete po tome što koriste izraze „zdrava“ i „nezdrava“ hrana. Odavno se naglašava da takva podjela nije ispravna jer se ti termini odnose na zdravstvenu ispravnost hrane. To znači da sva hrana koju možemo da kupimo zadovoljava zdravstvene i higijenske standarde i garantuje da se nećemo otrovati. Ono o čemu zapravo treba govoriti jeste zdrava i nezdrava ishrana.
Dakle, pojedinačna namirnica ne može da učini ishranu zdravom ili nezdravom, već se posmatra cjelokupna slika: kako se hranimo danima, sedmicama i mjesecima.
Hrana je, između ostalog, snažno ukorijenjena u društvene interakcije i predstavlja način povezivanja, kao i dio kulture i tradicije. Ni jedna čokolada ili hamburger neće učiniti ishranu nezdravom, kao što ni jedna zdjelica salate uz obrok ne znači da se zdravo hranimo.
Podjelom hrane na dobru i lošu, zdravu i nezdravu, ponovo stvaramo negativan odnos prema hrani i osjećamo grižu savjesti nakon što pojedemo nešto „loše“.
Treća laž: Mršavljenje donosi uspjeh, sreću i samopouzdanje
Mnogi će krenuti u proces mršavljenja upravo zato što žele da se bolje osjećaju. Smatraju da će, ako postignu idealnu težinu, biti samopouzdaniji, pa će samim tim biti privlačniji i zabavniji, poželjeti da češće izlaze, druže se i jednostavno uživaju u svakoj minuti svog života.
Ovdje je važno dobro razumjeti situaciju. Sasvim je sigurno da zdrav proces mršavljenja može da doprinese samopouzdanju, ne samo zbog fizičkog izgleda već i zbog osjećaja da smo se potrudili i postigli cilj. Samopouzdanje proizlazi iz preduzimanja akcije.
Međutim, mršavljenje nikako nije uslov za sreću i uspjeh. Ono može donijeti kratkoročno uzbuđenje, ali dugoročno ne rješava dublje emocionalne potrebe.
Samopouzdanje, sreća i osjećaj vlastite vrijednosti dolaze iz unutrašnjih procesa, odnosa, postavljanja granica i izgradnje života u skladu sa sopstvenim vrijednostima, a ne iz broja na vagi i odraza u ogledalu.
Oni koji su smršavjeli jer su mislili da će tako izliječiti određene traume mogu ostati razočarani kada ne dobiju ono po šta su „došli“. S druge strane, sasvim je normalno da budemo srećni ako smršavimo, ali važno je razumjeti da manji broj kilograma nije uslov za unutrašnje ispunjenje i sreću uopšte.
Četvrta laž: Kontrola nad ishranom znači kontrolu nad sobom i svojim životom
Ovo je jedna od podmuklih laži koje propagira kultura dijeta, a koja može donijeti zbunjenost, osjećaj manje vrijednosti i nisko samopoštovanje.
Kultura dijeta nameće svoja pravila koja su često restriktivna i neodrživa na duže staze, a ako vi niste u stanju da ih se pridržavate, problem je u vama – vašem karakteru, slaboj disciplini i nedostatku kontrole. Kultura dijeta uvjerava vas da jedino po pitanju ishrane i fizičke aktivnosti ne možete da lažete jer se sve vidi na tijelu, a ako imate višak kilograma, očigledno nemate kontrolu.
Ako ste suočeni sa emocionalnim jedenjem i nosite u sebi određene traume koje treba da izliječite, sasvim je sigurno da za vas hrana nije neutralna kategorija. Lijepljenje etiketa da nemate kontrolu može pogoršati vaše mentalno zdravlje.
Posebno je teško „imati kontrolu“ kada morate da slijedite niz zabrana i strogih pravila kojih se lakše pridržavati ako se profesionalno bavite fitnesom i teretana vam je drugi dom. Sasvim je drugačija situacija kada imate drugačiju svakodnevicu i brojne obaveze.
Naravno, to nije razlog da odustanete od svog cilja, ali definitivno treba da odustanete od načina koji vam se promoviše kao jedini put do njegovog ostvarenja.
Peta laž: Svako može biti mršav ako se dovoljno potrudi
Ovdje se ponovo naglašavaju karakterne osobine i disciplina pojedinca, bez uzimanja u obzir šireg konteksta.Niko nije gojazan zato što to želi. Često iza gojaznosti stoji veliki emocionalni teret, zlostavljanje u porodici ili školi, traume i neadekvatna regulacija emocija.
Ishrana je u tom smislu često posljednji korak koji se preduzima, dok je prvi korak psihoterapija, koja može da traje i godinama.Onome kome je hrana neutralna kategorija, ko je ne koristi kao sistem nagrade, kazne ili utjehe, lakše je da smrša. Ako se preveliki fokus stavlja samo na broj na vagi, gubi se šira slika.
Mnogim ljudima nedostaje i znanje o tome kako da smršaju, pristup zdravstvenoj zaštiti, ali i zdrave prehrambene navike koje prenose roditelji, a koje su često presudne za dugoročan odnos prema hrani.
Šesta laž: Morate stalno da radite na svom tijelu
Osjećaj griže savjesti i krivice koji se javlja jer niste uspjeli da se sto odsto pridržavate plana, kao i sklonost perfekcionizmu, jedan su od najsnažnijih sabotera napretka i motivacije.
Istina je da treba trajno da usvojimo zdrave prehrambene navike i da se redovno krećemo, ali ono što je pogrešno jeste pristup tome i način na koji pokušavamo da ih održavamo.
Ne vodite zdrav životni stil zato što je on sam sebi svrha, već zato da bi podržao vaše zdravlje na svim nivoima, kao i da biste bolje funkcionisali u drugim oblastima života.
Ako ste prestali da izlazite, družite se ili ste se povukli u sebe kako biste što više smanjili šanse da negdje morate da pijete ili jedete ono što je kategorizovano kao „nezdravo“, možda imate prvi znak da je vaš način života zapravo nezdrav. Osim toga, za to već postoji i takozvana dijagnoza, a zove se ortoreksija – poremećaj u ishrani koji se prepoznaje po opsesiji, neprestanom razmišljanju o hrani i uvjerenju da postoji samo jedan ispravan i jedini način takvog načina života.
Ne zaboravite na fleksibilnost i na to da su i tri od pet treninga sedmično odlična. Sve je dobro dok ste uradili makar jedan trening i dok ste pojeli barem dva uravnotežena obroka.
U mentalitetu kulture dijeta sve mora biti „na maksimumu“ – trening do iznemoglosti, vaganje hrane u gram, 10.000 koraka dnevno, stalna kontrola apetita i tijela.
Zdrav život pretvara se u još jedan oblik jurnjave za produktivnošću, u kojoj vrijediš samo ako stalno „radiš na sebi“.
Ali tijelo nije projekat – ono je dom.
Pravi oporavak, istinsko zdravlje i održiva rutina ne dolaze iz forsiranja, već iz ravnoteže, prisutnosti i poštovanja bioritma tijela i psihe, prenosi ljepotaizdravlje.hr .
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.