SVE VEĆI PROBLEM Zloupotreba antibiotika veoma je opasna za čovječanstvo

Banko je rekla da je to posljedica njihove zloupotrebe i neracionalne upotrebe, čime se ugrožava efikasnost lijekova koji su decenijama predstavljali osnovu u liječenju brojnih bakterijskih infekcija.

Prema njenim riječima, problem je u tome što se antibiotici često koriste bez jasne medicinske potrebe, odnosno u situacijama kada uzrok zdravstvenog problema nije bakterijska, već virusna infekcija, zbog čega se bakterije izlažu lijekovima i postepeno razvijaju otpornost.

– Zloupotreba antibiotika i lijekova protiv bolova veoma je opasna za čovječanstvo. Njihova prekomjerna upotreba nije samo problem u liječenju infekcija kod ljudi, već se antibiotici u velikoj mjeri koriste i u proizvodnji hrane, a porast njihove potrošnje posljednjih godina iznosi više od 65 odsto – rekla je Banko.

Govoreći o načinu na koji javnost doživljava pojedine lijekove, ona je navela da primjer “ozempika” pokazuje kako nepravilna i nekontrolisana upotreba nekog preparata može da dovede do njegove negativne percepcije, iako lijek, kada se koristi u skladu sa medicinskim indikacijama, može da ima značajnu ulogu u liječenju bolesti povezanih sa gojaznošću.

– Mnoge bolesti na koje mogu da djeluju ovi lijekovi jesu kardiovaskularni problemi, bolesti povezane sa masnom jetrom, određene promjene vezane za centralni nervni sistem i sve ono što gojaznost može da proizvede. Tek ćemo saznavati pozitivne efekte njihove primjene – ocijenila je Banko.

Ona je ukazala da bol nije samo neprijatan osjećaj, već fiziološki mehanizam odbrane organizma i signal koji čovjeku omogućava da prepozna da se u tijelu možda događa određeni zdravstveni problem, zbog čega je važno da se ne ignoriše, ali ni da se nekontrolisano potiskuje lijekovima.

– Kada bol postane hroničan, veliki broj ljudi će možda prije pribeći suplementaciji nego traženju uzroka problema. Dešavalo se da se koriste i kontraindikovani lijekovi, opijati, da dolazi do predoziranja, što je na kraju dovelo do ozbiljnih posljedica – navela je Banko.

Prema njenim riječima, tržište suplemenata danas je daleko veće od tržišta lijekova, zbog čega se očekuje da će ova oblast u budućnosti morati strože da bude regulisana kako bi građani imali jasnije informacije o tome šta koriste i kakav efekat određeni proizvodi zaista mogu imati.

Zloupotreba lijekova samo je jedna od tema kojima se Banko bavila u knjizi “Helitizam”, u kojoj je pokušala da sagleda brojne savremene zablude, naučna saznanja i način na koji društvo danas razumije zdravlje.

Objašnjavajući sam pojam helitizma, Banko je rekla da je riječ o terminu koji u srpskom jeziku nije ranije bio šire korišćen, iako postoji u engleskom jeziku, a koji je osamdesetih godina prošlog vijeka uveo američki sociolog Robert Krof, opisujući ideologiju zdravlja u savremenom društvu.

– Problem je što se zdravlje kroz taj sociološki pojam predstavlja kao moralna vrijednost i kao vrijednost koja isključivo zavisi od nas samih. Naravno da od nas zavisi koliko ćemo voditi računa o svom zdravlju, ali problem nastaje onda kada se zaboravi da postoje brojni drugi faktori koji utiču na zdravlje pojedinca – rekla je Banko.

Kako je navela, društvo danas često veoma suptilno nameće ideju da je čovjek sam odgovoran za gotovo svaki zdravstveni ishod, pa se kod osoba koje imaju određeni problem prvo postavljaju pitanja o načinu života, ishrani, stresu ili fizičkoj aktivnosti, dok se zanemaruju socijalni, genetski i drugi faktori.

– Mi počinjemo da prihvatamo ideal zdravog života kao obavezu, pa dolazimo do toga da neko osjeća krivicu ako preskoči trening, ako ne jede savršeno zdravo ili ako ne uspijeva da prati sve ono što se danas predstavlja kao ideal zdravlja  rekla je Banko.

Ona je upozorila da takav pristup može dovesti do stigmatizacije ljudi koji su gojazni, bolesni ili zbog različitih okolnosti ne mogu da vode život koji se predstavlja kao zdrav, jer se pritom zanemaruje pitanje da li neko ima dovoljno finansijskih mogućnosti za zdravu ishranu, određenu genetsku predispoziciju ili druge faktore na koje ne može da utiče.

Prema njenim riječima, odluke poput načina porođaja, vakcinacije, hormonske ili kontraceptivne terapije predstavljaju veoma važne životne odluke koje se danas često posmatraju kroz prizmu lične odgovornosti, iako su one mnogo složenije i zahtijevaju informisanje, razgovor sa stručnjacima i razumijevanje svih okolnosti.

Govoreći o strahu od karcinoma i savremenom konceptu dugovječnosti, Banko je navela da je strah od raka jedan od najvećih zdravstvenih strahova današnjice, ali da je važno razumjeti da čovjek nije uvijek odgovoran za nastanak bolesti.

– Karcinomi nisu ništa drugo nego greške koje nastaju u našim ćelijama. Ukoliko se izlažemo, na primjer, solarijumu, jasno je da direktno povećavamo rizik, ali ukoliko karcinom nastane usljed genetske greške koja se spontano dogodila, onda vjerovatno nismo mogli mnogo toga da uradimo – rekla je Banko.

Ona je dodala da je posebno izazovno to što se okidači za nastanak mnogih karcinoma mogu dogoditi godinama ili čak decenijama prije nego što se bolest ispolji, zbog čega prevencija i rano otkrivanje predstavljaju jedan od najvažnijih pravaca medicine budućnosti.

Govoreći o dugovječnosti, Banko je navela da se ona danas ne posmatra samo kao mogućnost produženja života, već kao širi koncept medicine koji obuhvata prevenciju, rano otkrivanje bolesti i očuvanje kvaliteta života.

– Ranije smo mislili da oko 25 odsto onoga što genski nosimo utiče na dugovječnost, dok se u novijim istraživanjima govori o tome da taj uticaj može biti i oko 50 odsto. Ne možemo povećati životni vijek unedogled ako nam genetika postavlja određena ograničenja, ali ga možemo značajno skratiti čak i kada imamo dobar genetski potencijal – rekla je Banko.

Govoreći o vakcinaciji, ona je ocijenila da je jedan od najvećih izazova u komunikaciji sa ljudima upravo objašnjavanje rizika i koristi na način koji je razumljiv, posebno mlađim generacijama.

– Kada objasnite srednjoškolcima da, ukoliko izađu napolje dok pada kiša bez ikakve zaštite, postoji velika vjerovatnoća da će pokisnuti, onda lakše razumiju i vjerovatnoću kontakta sa virusom. Kada shvate da posljedice nekih infekcija mogu biti vidljive i kroz bolesti koje se pojavljuju kasnije u životu, počinju drugačije da razmišljaju o prevenciji – rekla je Banko.

Ona je istakla da je vakcinacija protiv HPV-a važna tema javnog zdravlja, posebno zbog prevencije bolesti koje mogu da pogode i žene i muškarce, dodajući da je značajno što je vakcina dostupna besplatno za određene uzrasne kategorije.

– Najveća zaštita postoji ukoliko se mlada osoba vakciniše prije kontakta sa virusom, ali i kasnije vakcina ima dokazanu efikasnost. Najvažnije je da ljudi imaju dovoljno informacija kako bi mogli da donesu odluku – rekla je Banko.

Govoreći o nauci, Banko je naglasila da je njena suština stalno preispitivanje postojećih znanja i prihvatanje novih dokaza, zbog čega je i u svojoj knjizi pokušala da kroz naučne radove i istraživanja razjasni teme koje su često predmet pogrešnih tumačenja u javnosti.

– Nauka je sumnja, stalno preispitivanje novih dokaza i činjenica. Ona ne predstavlja nešto što se jednom zauvijek završi, već proces u kojem stalno dolazimo do novih saznanja – rekla je Banko.

Ona je podsjetila da je pranje ruku i dalje jedna od najvažnijih mjera prevencije bolesti, ali i da način na koji se odnosimo prema higijeni mnogo govori o našem odnosu prema zdravlju.

– Bilo mi je veoma interesantno koliko su čiste ili prljave ruke zapravo mnogo šira metafora od same medicinske higijene. Studije među mladima pokazale su da 70 odsto ljudi ne pere ruke nakon izlaska iz toaleta, a još manje njih to čini prije obroka – rekla je Banko.

Govoreći o ulozi poznatih ličnosti u podizanju zdravstvene svijesti, ona je navela da javne osobe imaju veliku moć da skrenu pažnju na bolesti o kojima se inače malo govori, posebno među mlađim generacijama.

– Slavni ljudi su influenseri današnjeg vremena i mogu na veoma pozitivan način da govore o određenim zdravstvenim problemima. Kada ljudi vide da neko ko je poznat živi sa određenom bolešću ili stanjem i uprkos tome postiže velike rezultate, to može biti veoma motivišuće – rekla je Banko.

Kao primjer istrajnosti u nauci navela je dobitnicu Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu Katalin Kariko, čiji je višedecenijski rad doprinio razvoju mRNK tehnologije.

– Nauka je trka na duge staze. Potrebno je mnogo vremena, ulaganja, odbijanja i neuspjeha prije nego što dođe rezultat, ali upravo zbog toga ti rezultati imaju ogromnu vrijednost – zaključila je Banko.

Bonus video