Odgovor:
Da, postoji određeni broj ljudi kojima je važnije da rade manje, čak i ako to znači manju zaradu — i to je sasvim razumljivo. Ne govorimo o lenjosti, nego o promjeni u načinu na koji ljudi danas doživljavaju rad, smisao i kvalitet života.
U psihološkom smislu, riječ je o potrebi za ravnotežom – između obaveza i ličnog mira, produktivnosti i odmora, profesionalnih ambicija i privatnog života. Ljudi koji biraju da rade manje obično ne bježe od odgovornosti, već pokušavaju da izbjegnu hronični stres, emocionalnu iscrpljenost i osjećaj da život prolazi u trci za platama koje, paradoksalno, često ne donose stvarnu sigurnost.
Istraživanja pokazuju da između 20 i 30% zaposlenih u Evropi navodi da bi radije radilo kraće, uz manju platu, ako bi time dobili više slobodnog vremena i psihološke stabilnosti. Među mlađim generacijama taj procenat je još viši — što pokazuje da se vrijednosti mijenjaju: umjesto kulture preopterećenosti, sve više raste svijest o važnosti mentalnog zdravlja, slobodnog vremena i lične autonomije.
Važno je naglasiti da “manje rada” ne znači i manju želju za pristojnim kvalitetom života. Naprotiv, većina ljudi smatra da zarada treba da omogući osnovne životne potrebe, i da bi to u svakom uređenom društvu trebalo da se podrazumijeva. Tek kada ta egzistencijalna sigurnost postoji, rad može postati prostor razvoja i zadovoljstva, a ne borbe za opstanak.
Zato nije riječ o tome da ljudi ne žele da rade – već da žele da rade pametan, smislen i održiv posao, u kojem imaju priliku da budu produktivni, ali i da ostanu psihološki zdravi i prisutni u vlastitom životu.
Doc. dr Sonja Stančić, psiholog
Pratite našu rubriku “Savjeti doktora” i iskoristite priliku da direktno dobijete stručne savjete i korisne odgovore.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.